Za početak nam recite, kada ste zavoleli knjige i koji dečiji roman biste preporučili svima?
Knjige sam zavoljela još kao mala mala djevojčica zahvaljujući mojoj majci koja je bila strastvena čitateljica i ljubiteljica knjiga. Imali smo kod kuće jednu malu, ali vrijednu biblioteku oko koje sam se ja stalno motala i dodirivala i mirisala knjige. Majka mi je puno čitala i od kada znam za sebe knjige, tada slikovnice, su mi bile najvažnija zabava i igra. Satima bih listala te svoje omiljene priče, knjige i maštala o nekim drugim svjetovima. Već s 5 godina sam naučila čitati i tada se je sve još više ubrzalo. S napunjenih 11 godina počela sam čitati klasike i sve te knjige s maminih polica. Često bismo razgovarale o pročitanom. Dječji roman koji me je totalno obuzeo je Heidi ali i Pipi Duga Čarapa. To su bili moji dječji idoli. One su me oblikovale.
Kojoj knjizi se uvek rado vraćate i da li postoji knjiga za koju Vam je žao što ste utrošili vreme?
Nemam se baš vremena vračati starim i pročitanim knjigama. Svo vrijeme posvećujem novitetima. Ali knjiga koja mi predstavlja nešto posebno je svakako „Sto godina samoće“ G.G. Marqueza i Novela o šahu Stefana Zweiga. Ne postoji knjiga za koju mi je žao što sam utrošila vrijeme. Jednostavno ne čitam knjige koje mi se ne sviđaju, koje me nisu obuzele, koje u meni ne bude emocije, divljenje i čuđenje. Ne čitam zato što moram već zato što me čitanje oduševljava. Tako da bez grižnje savjesti knjigu koja me ne oduševi na prvu ostavljam po strani. Na mom portalu Čitaj knjigu možete čitati samo preporuke. Ne i kritike ili negativne komentare jer za to nemam vremena a niti volje. To je izgubljeno vrijeme. Kao i sa ljudima. Družite li se vi s ljudima koji vam ne odgovaraju? Koji vas uznemiruju ili odbijaju od sebe?
Vaša stranica „Čitaj knjigu“ dostigla je cifru od preko 420 000 pratioca? Kada se osvrnete na nastanak stranice i njen razvoj, koji su bili najlepši trenuci u tom procesu, a kada ste pomislili „Ovo je prevelik posao“?
Cijela priča o Čitaj knjigu nastala je posve slučajno. Nisam ništa planirala. Nisam mislila da će Čitaj knjigu jednog dana postati moj posao, moj poziv i moj život. Pokrenula sam facebook stranicu Čitaj knjigu prije 4 godine s namjerom da svoju strast prema čitanju putem društvenih mreža podijelim s barem 500 tinjak pratitelja koji vole knjige. To mi se tada činilo dovoljno da utažim glad prema knjigama. Jer znate oko mene nije bilo prijatelja koji su toliko čitali kao i ja i s kojima bih mogla podijeliti dojmove. Ali vrlo brzo se pokazalo da sam pokrenula nešto veliko, nešto drugačije, nešto što još nitko nije pokrenuo na ovim područjima. Najljepši trenuci su upravo bili ti počeci. Taj faktor iznenađenja i otkrivanja da sam sa svojom idejom na najboljem putu da uspijem u svom naumu. Vrlo brzo je sve eksplodiralo. Počeli su se pridruživati tisuće i tisuće pratitelja. Iz dana u dan brojke su se vrtile kao lude. To je rezultat moje strasti, moje ljubavi prema knjigama, moje iskrenosti, moje autentičnosti i velikog i napornog rada koji to ustvari nije. Jer kada radite ono što volite zapravo se svo vrijeme odmarate. Ali to ne može razumijeti onaj tko ne radi ono što voli. Tek kada ste u toj situaciji, vam to postane jasno. Danas radim više nego ikad. Ali zato uživam više nego ikad.
Omiljeni citat:
“Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena.“ – Helen Keller
Da li rado čitate klasike ili pre volite da date šansu savremenijoj literaturi? Kog savremenog autora biste izdvojili kao omiljenog?
Nažalost za klasike nemam trenutno vremena, a žudim za vremenom koje bih mogla utrošiti samo na ponovno čitanje klasika. Recimo ponovno bih rado čitala Dostojevskog, Zweiga, Jane Austen, Dumasa, Camusa. Trenutno imam samo vremena za suvremenu literaturu. Tako volim Francuze: Frederica Beigbedera, Michel Houellebecqa, Amelie Nothomb; Amerikance: Gillian Flynn, Johna Irvinga, Paula Austera; Talijanku Elenu Ferrante. Volim čitati i domaće autore.
Kako biste opisali književnu savremenu, svetsku scenu danas? Da li postoje knjige koje biste stavili na „crnu listu“ i ne biste nikome preporučivali i zašto? Naravno, ne moramo navoditi koje su to knjige.
Ne bih. Mislim da ne treba zabranjivati knjige. Književna suvremena svjetska scena slavi raznolikost. Književnost jest prozor prema novim nepoznatim prostorima i različitostima.
„Knjiga je uvek bolja od filma“, kaže se u narodu, a koji film je, po Vašem mišljenju, u potpunosti dočarao atmosferu iz knjige?
Da, knjiga je i meni uvijek bolja od filma. Ali recimo film „Mostovi okruga Madison“ mi je u rangu s knjigom. Zatim tu je Schindlerova lista, pa Kum ili Iskupljenje u Shawshanku. Neki od tih filmova su čak nadmašili knjigu.
Čime volite da se motivišete kada niste raspoloženi?
Rijetko sam neraspoložena. Meni je uvijek čaša nekako polupuna. Knjige su moje najbolje prijateljice i tješiteljice. Još me nikada nisu razočarale niti ostavile na cjedilu. Volim putovanja, prirodu i more. Godišnje barem tri mjeseca živim uz more, na morskoj adresi. To me regenerira i obnovi. Sunce, morska voda i pogled na more vas mora raspoložiti.
Imate li Vaš „kutak za čitanje“ i kako on izgleda?
Naravno da imam. Imam radnu sobu punu knjiga. Nekada se njome ne može hodati. Imam omiljenu fotelju s dobrom rasvjetom, ali volim čitati u krevetu. Na moru volim čitati na stijenama uz šum mora.
Vaša poruka za čitaoce „BLOGER FESTA“ bi bila:
“Sve se čovjeku može uzeti, osim jedne stvari: posljednje od ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta.” – rekao je moj omiljeni Viktor Frankl, slavni neurolog i psihijatar koji je preživio Holokaust.
