Znamo da ste pisac, ali ko je u stvari Nikola Dumitrašković?
Kada sam pročitao ovo pitanje znao sam da će ovaj intervju biti nešto drugačiji od svih ostalih koje sam do sada radio. Uglavnom se akcentuje ono što neka osoba radi, i tako se gubi istinska želja da se više upozna tvorac. Zato, Nikola Dumitrašković je čovek koji nosi Grčko ime koje u prevodu znači: narod pobeđuje. Pošto preko trideset godina nosim to ime, mogu sa sigurnoću da kažem da jasno i glasno čujem pozive svog imena da svoj život poklonim svom narodu, svojoj Srbiji. Svoje slobodno vreme trošim na stvari koje volim da radim, ali u tom slobodnom vremenu često se veoma izgubim u traženju nekih novih pesama, dobrih priča, knjiga i poezije. Čitam o istorijskim ličnostima kako bih iz života izvukao najbolje, ali postoji i onaj deo mene kada sam pustim omiljenu seriju i zaboravim na svet.
Nikola Dumitrašković je jedan običan čovek koji voli svoj mir u kome može da istražuje planetu i svemir.

Pre romana, objavili ste knjigu poezije? Koja Vam je omiljena pesma iz te knjige i zašto?
Postoji, ali ta pesma i jeste i nije deo te knjige. Zapravo je trebala da bude, ali sam je izdvojio i napisao na jedan običan papir kako bih je poklonio voljenoj osobi. Ono što sam sačuvao ostalo je kao delo na stranom jeziku koje nikada nisam potpisao. Preveo sam je samo da bi ostala i u mom sećanju, ali kao delo nekog drugog čoveka, jer jedino tako mogu da joj se divim iznova i iznova. I sada kada je pročitam, deluje mi kao da je to radio Edgar Alan Po.
Hope
By the end of this day,
you won’t think about it anymore.
He will pass for you,
and for me,
this day will stay in an eternity of time,
living and dead.
Today is a day
when freedom and hope were born for me;
it’s a day when you were born.
You are my hope and freedom that is following me
in time today’s living spirit.
In my death, over the years,
you will be salvation for my soul.
I welcome you back salvation, hope, and freedom.
Today you are born.
„Tajne Dunava“ je naslov Vašeg prvog romana. Postoji li Vaša tajna koju samo Dunav zna?
Oh, naravno da postoji. A koliko vidim i vi biste želeli da je saznate? Kada bi te tajne bile toliko na ceni ljudi bi više čitali knjige, a manje dnevnu štampu. Pošto je ljudima bitnije ko je pokazao obnaženo telo, moja tajna će ostati tajna i ako je javno predstavim. Ljudi uglavnom ne znaju da ja vodim dnevnik svog života u kojem opisujem neke svoje emocije i trenutke koje se plašim da ću zaboraviti. Jednom sam poguran besom, zbog jedne osobe iscepao sve što sam o nama napisao, otišao na kej i papire pretvorio u brodiće koje sam pustio da otplove daleko od mene.
Da možete da birate vremenski period u kojem biste živeli, koji bi to period bio i zbog čega?
Voleo bih da sam živeo u vremenu kada je Kristofer Kolumbo isplovio i slučajno pronašao američki kontinent. Pošto mogu da biram, izabrao bih da sam bio na tom brodu, i čim bismo dotakli njihovo tolo, pobegao bih glavom bez obzira da pokušam da okajam najveće grehe počinjene na ovoj planeti od njenog postanka, da živim kao indijanac iz ljubavi i da sa ponosom nosim pušku da tu ljubav branim.
Imate li omiljenog pisca?
Nisam ja toliko veliki da mogu svima da opalim šamarčinu i kažem im samo je Mika Antić najbolji. Pošto je ova planeta stvorila mnoge velike pisce i pesnike, ja sam imao dužnost da treniram svoje srce kako bi svi oni mogli da stanu.
Ko su Monika i Sofija? (Imena sa naslova druga dva romana)
Monika i Sofija nisu ličnosti, one ne postoje u stvarnom svetu. Da bi svet saznao više o njima mora da pita ljude koji su moje knjige pročitali, jer oni su ti koji znaju sve o Moniki i Sofiji.
Na koji način gradite likove?
Joj, ćuti, oni grade mene.
Kako Vi komentarišete domaću književnu scenu današnjice? Kog autora nikome ne biste preporučili i zbog čega?
Naša scena se drži onako kako mora. Zato i moram mnogo da kopam kako bih pronašao ono što je dobro. To nekada jeste dobro, zato što se onda više zaljubite u delo, ali je loše zbog ljudi koji ne žele toliko da se muče. Ovo vreme nikako nije fer prema književnosti i mi to jedino možemo promeniti ako prestanemo da kukamo i počnemo da stvaramo, i naravno da dajemo sve što imamo za naše stvaranje.
Ne preporučujem vam da čitate u globalu bilo kog autora, to ozbilno može ugroziti vaše zdravlje. Tada počinjete da mislite, da sanjate, da maštate, da i sami stvarate. Šta će vam sve to? Prostije je pustiti televiziju i popiti pivo.
Da možete da birate da li biste pre bili operski pevač ili kaskader? Zašto?
Nisam ja rođen za kaskadera, a ni za operskog pevača. Izabrao bih da budem operski pevač, manje su šanse da ću se negde izlomiti.
Koje je, po Vašem mišljenju, najlepše žensko ime i da li možemo da ga očkujemo u nekom narednom romanu?
Sara, i već sam ga iskoristio u svom prvom romanu tako da niko ne može da očekuje da ću ga ponoviti. Sara se pominje i u knjizi Sofija, promenio sam se, ali se sa tim naslovom i završava priča o likovima. Sa nekim novim naslovima ću se vraćati u prošlost i njih više neće biti. U novom romanu postoje dva nova imena koja će krasiti priču Zvezdani gaj. Lili i Borjana.
Stih koji biste posvetili svim devojkama ovog sveta:
Grešnica.
Zato im svima u lice kažem:
Volim je i za mene je svetica.
A momcima?
Bez bola nema života.
Rodiće se život, baš kao što si se i ti rodio;
plačući.
Najavili ste „Zvezdani gaj“ kao sledeću knjigu koja će premijerno izaći na Sajmu knjiga 2019. Kakva su Vaša očekivanja?
Moja očekivanja su da ću oduvati sajam i prodati milion primeraka. To je Zvezdani gaj, a ne neka pariska ljubav u hotelskoj sobi dok je kiša padala. Zvezdani gaj smatram svojim najboljim delom i ne mogu da dočekam trenutak kada ću ga ugledati u rukama drugih ljudi.
Da niste pisac bili biste?
Kako ubodete u sve što ne treba? Sada sam tužan jer nikada nisam postao slavni član nekog benda koji svira rok muziku. Žene ne obaram sa nogu svojim akordima dok pevam neke pesme koje sam im posvetio. Bio bih muzičar.
Koji je Vaš skriveni talenat?
Pojedem sve što se od mene sakrije. Skrivam to od drugih kako ne bi pomislili da sam prase.
Da znate da Vam je ostao minut života, šta biste za taj minut učinili?
Baš nikada, ali baš nikada nisam razmišljao na tu temu. Nekako mi je minut mnogo malo čak i oproštajno pismo da napišem, tako da ne bih imao prilike da se oprostim od svih koje volim i zato bih verovatno bio tužan. Sećam se jednom kada sam stvarno pomislio da sam gotov, da ću umreti, zatvorio sam oči i u neverovatno kratkom periodu izlistale su mi se slike trenutaka koje sam najviše voleo u svom životu. Neki neverovatni osećaji su me spopali, osećao sam se blaženo. Za jedan minut bih zatvorio oči i pustio da moje telo odradi svoje listanje najlepših fotografija koje sam sačuvao negde u glavi.
Da Vaša reč može da dođe do svakog stanovnika planete Zemlje, koje bi to reči bile?
Reč za koju smatram da treba da obiđe svet sam napisao u knjizi Sofija, promenio sam se, ali da bi se ta reč razumela, mora da se pročita knjiga u celosti, jer ako vam je sada samo kažem ona neće imati tako snažnu poruku kao u priči. Ona glasi: „Nemojte da čekate da umrete, promenite se dok ste živi.“
Za kraj: Šta očekujemo od Vas na Bloger festu?
Bloger fest je fanstastičan festival koji se bavi ljudima koji su tu da drugim ljudima ispune svakodnevnicu nekim temama iz života, i drago mi je da ću učestvovati i na ovogodišnjem festivalu. Očekujte novu knjigu koju ću predstaviti svim učesnicima i posetiocima Bloger festa i naravno mene u stilu lika koji može da vam pomogne da kroz rad na društvenim mrežama ispunite neke svoje snove. Bilo mi je zadovoljstvo.